limesart | 04 Septembar, 2011 09:14

Glad
ne bira sredstva, ali ce nas primitivizam kostati zvota. Narod je,
izgleda, u ovoj sredini takvog "kova" da mu uvek treba neko ko ce mu
govoriti sta da radi. Crno je, da ce crnje tek biti. Samo "sabur", kako
bi rekli nasi visokoletaci islamski. Muka mi je od svih desavanja u
poslednje vreme i prepucavanja, muka od drustva u kojem sam osudjena,
jer koristim svoju glavu, intelekt i sposobnosti. Sami smo
krivi(govoricu uopsteno u daljem tekstu) jos od doba Osmanlija sto nam
je sad ovako. Imali smo priliku, ali je zbog pojedinaca nismo
iskoristili. Drzava nikad nije kriva, ni vlast, bilo gradska, bilo
Vrhovna. Mi smo, ljudi primitivne sredine ondasnjeg Sandzaka, sad
Zlatiborskog okruga. Sami birate- sami padate. Ponavljam se, ne bi li
neko uvideo sustinu problema. Dok ne shvati narod, uvek ce sudbinu
krojiti osobe gladne vlasti. Misliti je lako, razmisljati- to je posao
tezi i od onog u rudnickoj, jami 500m pod zemljom. Mozda se tamo kriju
prave vrednosti, red i poredak? Izgleda da nikada necemo saznati. Ni
nastavka, ni sledece epizode.
limesart | 03 Septembar, 2011 22:41
RAMAZANSKA ŽARENIJADA
...sipac li je , neki crv li je, šta lije, što insanu neda mira, nego mu struže po mozugu ko taj mali štetočina pod čamovom korom. Što li to on radi da insana zasvrbi pa što bi reko rahmetli Avdo moj dobri komšo, pa mora da laje, počinje da zavija ali ne ujeda. Što ne ujeda, morebit zbog straha, da li zbog toga...Ma nemore insan poneki, gledati sav taj jad što mu se okolo dešava...Jok, reko sam sebi neću više lajati a ujedo nisam. Reko pa poreko, kad bar na suho jedem govna bar do kraja ali bar svoja jok ko moji ovi poneki , tuđa jer su him slađa. Malo uprljah ovaj papir ali zato ću ovo i objaviti po Bajramu, da ovi postači na baterije ne budu tražili vode u toku dana da proćuškaju taj tuđi (slađi)nedžaset. Dragi Allahu , molim ti se , ali ja moram opet reći ono što mislim, a mnogi će se ko bajagi prijatelji opet uvrijediti jer će sebe prepoznati u ovom mom bilježenju , u ovom što ću zatefteriti još nešto od istine koja je ko jufka pokrivena, našim smradom što ga pušćamo a da ne osjećamo da nam bazdi ... Ramazn, lijepi mjesec, da ljepši nemore bit u svim kalendarima na dunjaluku... i u ovoj veseloj kasabi lijep mjesec Ramazan. Stigo... Ma to što smo podijeljeni to je već postalo normalno, hajde jadan " mimo moju pa u tetinu" reko bi Ramaga...Ramazan dođe a s njim mašallah i moji napredni "bošnjaci" počeše dokazivati svoju pripadnost i sebi i komšiji druge vjere. Ko vele neka neka, on je na vlasti ...Nikad vako Ramazan ne bijaše dočekan osim onda kad smo mi neki tamo, svake hefte poklanjali poslije iftara prava ramazanska posijela sa musafirima iz Sjenice, Plava Goražda Rožaja, mi tamo neki što dadosmo sebe da sačuvamo SEBE a tamo neki "ubiše" nam SEBE zarad laži i okaljana obraza...DŽIP.
Lijep Ramaza u mom Prijepolju, kažu oni moji iz mog bivšeg sokaka. " da si vidio ljepote i iftara što ga Turci s našom vlašću organizovaše ispred kafane... vala bilo svega a vala i krađe stolica..Kaki bi mi to bili da nismo halaknuli po koju tursku stolicu što hiljade kilometara pređe da spušti guzicu nesoj... Slušam ja vijesti na čaršijskoj televiziji da se nešto uzburljehalo oko "nečije" zastave što je na tom iftarskom plakatu, pa se poslije iftardžija izvinjavo zbog tog bajraka koga je prizno ali da će ga izbrisati jer ovaj iftar mora biti bratski i za postače i nepostače i vjernike i bezvjernike za sve one koji ukrkaju na tu sofru...Prešućelo se, pa i ja velim neka je, bilo je gladnih i biće ih još više... Eh što sam napiso odmah ovo. Evo što. Usturile se vidim na slikama ahmedije pa razvukle blažene osmjehe i sve him šljašti pred očima, u veselim glavama što vide tolko raje..umjesto da odrede mjesto, što bi rekli ovim novim jezikom prioritetne, iz svakog džemata, da zasjednu kako priliči, ono je pored finih džematlija i gospode, razne mangafe uprcalo... hele nejse, bio turski iftar bez bajraka pored državnog, stidimo li se svog bajraka...Nedugo zatim jopet se poziva narod da dođe u drugu avliju na iftar na kome će se posluživati festival islama... šta li je ovo dragi Allahu sad. Neki festival, pa konatm , ovo fes haj znam šta je, pa ti ,haj to skontah ja, pa val, ko reko talas, nije nego ko vala... skontah ali kad sklopih šta je to uz riječ islam nikako da svežem, jok nešto mi je tu strano.. ma znam ja šta je festival, mnogo puta sam ja bio na njima ali rekoh neka nek idu drugi na te festivale preči su... i bili su neki moji poznanici pa vele " vala bilo je svake zahire i divana a i pjesme " Aferim , velim ja neka neka narod za pitaljku...Onaj moj sipac, poče da struže ...vidiš i tamo usturene ahmedije , svakom osmjeh na licu a i sirotinji raji, jer gleda svoje u džubetima prvake ... a i one što pod ahmedijama zlo nose i čine... Prođe i taj veseli festival pa nam jopet ispred one kafane prirediše "ramazansko veče" it brale moj DIREKTNO u dunjaluk da sav bijeli svijet vidi i čuje iz ove "vesele" kasabe šta divane bošnjački prvaci , gazde, učenjaci, ateisti, i ostali prvaci u kulturi i u drugim zanatima...mašallah rekoh, baš lijepo i treba da se vidi iako je bilo oko ponoći....Nisam bio ni tu, dockan za me... ali eto nešto šuti taj koje bio...kaže prika, ah dragi Bože šta se ovo dešava, ko li nam ovo naše rješava"... ja nako, ne beri brige moj ahbabu dok je god insan da proda sebe sposoban dotle ćeš se spominjati, a brzo ćeš nestati.. šapće mi onaj moj sipac..onaj koje turio u televizor i poneke veselnike što s islamom pojma nemaju, pomogo je vama muslimanima da se pokažete kakvih imate koji ruše lijepo ime islama, a to čine da se skruše ponizno pred vlastelom i da javno pravdaju svoje grijehe što ih čine veličajući tuđe a o svome bogme ni da ....i evo lijepi mjesec , se završava i jopet nas uz mubareć dane obraduju ahmedije svojim hedijama pozivajući nas da ih slušamo i to pažljivo uz horsko pjevanje i sevdalinku i poruke našijeh prvaka.. . eto "dani bošnjačke kulture" se zove završna ramazanska priredba, nije posijelo a nije ni festival nego svečana akademija, mašallah kako napredujemo u svoj ovoj veseloj šarenijadi bošnjačkoj. ja gledam onaj zeleni papir što je izlijepljena svaka tablja ali ne vidim još šta ima u ili na tim danima, još neka priredba, još neki pisac , još neka izložba lijepijeh umjetničkih slika...pa i ja ne vidim da to jopet pripremaju one naše ahmedije što ko vele imaju neke kultune organizacije ali samo kad nekome zatreba u njihovom interesu prorade. hljeba i igara. ma hljeba ima a ima i raznijeh igara u kom kolu poskakuje "vesela" sirotinja raju podvriskujući prema SVIRAČIMA..Blago nama kad nam hodže život znače... i kad nama naša lijepa vjera zavisi od njih i kojekakvih lopova što su se uzbegenisali pa zaboravili na opanak i baljegu...DŽIP
Taman ja ovo priveo kraju , haj rekoh da ne trošim svoju razmišljanku, kad ono objavi haber na lokalnoj patriotskoj televiziji da će u avliji Muzeja imati priredba , da će tu pjevati hor i pjevači i to sevdalinki... rekoše i koja strana islama to veselje pravi... lijepo neka nek se pjeva...jopet haber da će drugu noć , to sam reko biti ta akademija i ti DANI i da će se i tu pjevati i to opet naše snage koji su na prvoj ili drugoj strani, na pravoj ili krivoj strani islama... ma nek se pjeva, kakav obraz i mantraci ko ti to gleda moj Mehaga veli sagovornik moj što otkri razne marifetluke pod ahmedijama, odavle pa do NJemačke a ko zna dokle...Ma nije važno što svi znamo šta je , ali je važno da šutimo i da to odobravamo, to je naš uspjeh tu smo bratski složni i kad se cigare kradu , a vele i ...ma sve je to sad normalno samo vala ja jok... ja najebah vjerujući bližnjim oko sebe i ko bajagi prijateljima i hodžama i šupljim gazdama i partijašima...jebiga, nema mlogo razlike između hajvana i insana... neka evo velim sad, svako nosi svoj obraz. a kako saznajem velika je gužva u džehenemu ni hodže.ne mogu nared do furune dolje doći...zato su ove vrućine...
za ovu što je zovu akademiju u Prijepolju upriličenu povodom Bajrama opet dođoše dragi musafiri od Novoga Pazara i Sjenice.. Nisu se ni ovi naši dali pa pokazaše i bogastvo naše lokalne estrade...moj brajko kad ga naši raspale...eto kažu bilo je lijepo vođeti zaslužne bošnjake na bini kako him se uručuju zahvalnice za zasluge pustignute u očuvanju asli nažeg imena i naše tj bošnjačke kulture a u ime i to moj jarane bošnjačke kulturne zajednice... stižu nove kulturne a i druge snage...šućur nama
tu veče na tom mjestu poštovani PRVI reče vako" il više skaču igrači ili daske na bini" aludirajući na folklorne igrače i na pozorišne daske (na bini)...i da se moramo izboriti da naši predstavnici dođu na vlast...(vjerujem da je poštovani mislio kako će se popraviti uslovi u prijepoljskoj kući kulture kako će biti i hlađenja i grijanja.. ma ima da se svaačimo do gole kože kad priždije....ali koji naši da dođu na vlast... e to nas interesuje koji su to autoriteti intelektualci ispasioci bošnjačkog imena u Prijepolju... dajte imena unaprijed da ovaj veseli narod jednom vidi svojim očima koga će zaokružiti na tamo interesnim izborima, đeće se pojaviti ispotekara i dajdža i šura i tetka i babo i braća i po materi i po rodbini...Osjećam za potrebu da odgovorim na riječi poštovanog a koje su odprilike upućene Domu kulture i zaposlenim vjerojatno u vezi stanja i saradnje... Od temelja ove kuće o kojoj je riječ sam počeo i još sam u nju dobrodošao i ODGOVORNO TVRDIM, da je Dom uvijek bio otvoren za saradnju sa svim kulturnim ustanovama pojedincima društvima. dugogodišnjeg iskustva i mog rada na mnogim programima i projektima u prijepoljskoj kući kulture, maksimalno su svi izlazili u susret i pomagali od portira čistačice, majstora urednika do direktora ili obrnutim redom. Godinama su uslovi isti i za Bošnjake i za Srbe i za "Preporod" i "Sveti Sava" i za "Ikre" i za mnoge kulturne poslenike, i svi uposleni su uvijek izlazili u susret i fizički da pomognu u realizaciji programa. Milan Šarčević je uvijek bio spreman u po dana u po noći da pomogne...Nekad se plaćalo za salu nekad neki troškovi i to kažem simbolično... a što čivije vire to se ne sapliću samo Bošnjaci na pozornici nego i predsjednik opštine... uzmeš teslu u ruke pa zakucaš i ništa...program ide dalje...zajebano je zakucati hrđavu i krivu čiviju...
Jah , ovaj crv mi ne da mira pa uzeh tražiti neke knjige o islamu i o nekim riječima što sam ih poodavno govorio mom pripadajućem narodu.. nađoh ja i riječ SKRUŠEN . SKRUŠENOST. uh pobogu brate što je teška ova SKRUŠENOST a kako li se ona u ovom našem životu koristi, kako na insana utiče, kako ga oslikava...Kolko li nas ima i vakih i nakih, skrušenih KOLKO NeSKRUŠENIH...neću tefteriti ovdje na ovom ćahatu o skrušenosti ali nemojte o njoj ni od kojekakvih hodža i hodžica je primiti.. baš, da li su oni skrušeni .. znam u ovoj našoj raskrušenoj čaršiji dvojicu da su skrušeni a da nose ahmedije. njima to i kažem za sad aferim, ako ih ovi neraskruše što su u većini...eh evo je , ova riječ ASIMILACIJA malo ko od ovih mojih to zna šta znači, jer njima je bitno da imaju nakav obraz, da imaju darovanu pitalju s lažama i lažima, da pljuju i kaljaju svoje prijatelje i komšije, da sagnu glavu i da se klanjaju do zemljice crne... da , da. ma sipac mi jopet grebe... prisjetih se da onu veče kad je vas dunjaluk gledo to ono ta televizija što je bila da jedan tu što nešto radi za kulturu reče dobro veče a morebit da je reko i selam...ima kad naučiće makar šapatom da je izgovori... ma sipac me golica,, jah evo riječ ta asimilacija... vako to znači
Асимилација је процес током којег једна друштвена појава (процес, скупина), у контакту с другом појавом такве врсте, губи своје особености и самосвојност, нестаје у другој појави, утапа се у њу. Термин се често користи и за ознаку културне и политичке асимилације појединих етничких, културних и социјалних групација, обично са негативним значењем насилних промена. У социјалној психологији и културној антропологији социјална асимилација означава феномен када једна група интегрише или адоптира вредности, норме и обичаје друге групе.[1]
Асимилационизам је идеалистички поглед на могућност да чланови разноликих етничких и расних група постану што је сличније могуће доминантном идентитету земље у којој живе. Контрастни поглед је културни плурализам у коме припадници оваквих група задржавају дистинктивне идентитете и оријентације док се интегришу у предоминантну културу[1].
Културолошка или друштвена асимилација (термин асимилација често употребљава и у значењу акултурација) се односи на процесе који су усмерени ка утапању мањинских и других маргинализованих група у преовлађујући културни модел. Асимилација подразумева губљење великог степена аутономије док акултурација већи нагласак даје на прихватање културних вредности и модела понашања већинске групе. Ауторитарна друштва и један и други процес често спроводе насилно условљавајући опстанак мањинских група степеном њихове асимилације односно акултурације. Отпор асимилацији и акултурацији мањинске групе најчешће пружају организовањем карактеристичних национално обојених активности као што су учење школа на матерњем језику, фолклорне активности, верске обреде и слично[1] ovo zapiso neko drugi nisam ja
.ovo što je ćirilica to sam mahsuz tako prepiso da se vidi da se zna da tuđe poštujem i uvažavam pa se tim i ne samo tim pismom ponosim već tuđom kulturom koja ne pripada meni a koju lično baštinim...morebit da bi neko nešto na ovaj moj sipac poneku i prosanuo ali nemora on meni ni jednu reći, nek kaže bilo kome što nosi u duši a što ga vako tišti ko i mene ko i tebe... nek kaže ako smatra da je istina sve ovo... nek prosune u ime ISLAMA koji mu nalaže da kaže, da upozori da se bori za spas umeta a jok da pusti da mu rovare i po duši u svom ovom jadu mom , tvom, njegovom ali ne njihovom, jer su oni onaj obraz uprljali i hoće da ga ti iz poštovanja zagrliš i u taj obraz poljubiš da bi ti tvoj čisti ukaljo nedžesatom...kaže naš predstavnik "da vjeruje samo uniformisanim"... eto okupljeni su oko njega a on neznajući šta zla nanose svome stadu koje je sve manje...e pa ta asimilacija moj brajko je naša Sirija, Irak, Libija Palestina... neki dan gledam ovaj televizor kad jedno đetušče malo pametno, veli, UKLJUČI RAZMIŠLJANKU... odoh da se malo jače iščešem